U svijetu gdje svako ima svoju verziju istine, dokumenti ostaju jedino zajedničko tlo. Ovaj audio zapis istražuje odnos između medijske buke i tišine sudskih arhiva.

Naglasak je stavljen na odgovornost pojedinca da preskoči interpretaciju i ode direktno na izvor. Presude međunarodnih sudova ne promatraju se kao pobjeda jednih nad drugima, već kao kodificirani zapis vremena, očišćen od emocija i propagande.

Resurs korišten u analizi:Baza sudskih presuda i činjenica: www.warcrimesdatabase.net

Klikni i podrži ovaj podcast.

Zemlja je identitet, pripadanje, emocija. Država je samo aparat. Servis.

Ako taj aparat ponižava građane i krade javna dobra – on zaslužuje prezir.

Voljeti Zemlju znači prezirati lošu Državu dovoljno jako da je želite promijeniti.

Klikni i podrži ovaj podcast.

Situacija u kojoj arhitekta liječi zubobolju djeluje apsurdno, no upravo takav scenarij oslikava realnost sigurnosnog sistema u Bosni i Hercegovini.

Nedavni tragični događaji – femicid u Mostaru i hapšenja visokihpolicijskih dužnosnika u Tuzli – ne predstavljaju izolirane incidente, već direktnu posljedicu sistemske greške: ključnim policijskim strukturama upravljaju inženjeri rudarstva i mašinstva, umjesto stručnjaka za kriminalistiku.

Problem proizlazi iz fundamentalne razlike između struka. Dok su inženjeri obučeni za rješavanje egzaktnih problema materije, poput kopanja ruda ili popravke motora, policijski posao zahtijeva bavljenje ljudima, psihologijom i devijantnim ponašanjem. Primjena inženjerske logike na sigurnosne izazove neminovno dovodi do katastrofalnih rezultata.

Na temelju svoga obrazovanja, inženjerski kadar ne posjeduje alate neophodne za vođenje policije. Sigurnosni sektor zahtijeva obrazovanje temeljeno na pravu, etici, sociologiji i psihologiji. Sve dok se na čelu policije nalaze osobe školovane za mašine i iskopine, a ne za ljude, sistem ostaje operativno slijep na opasnosti, a društvo nezaštićeno.

Klikni i podrži ovaj podcast.